Newsletter prijava
Povijest Nogometnog kluba Samobor

povijest_naslovnaNekoliko klubova djelovalo je na samoborskom području od 1919. godine.
To su bili “Okić”, “Triglav” i “Oštrc”.

Uvidjevši da razjedinjenim snagama ne mogu postići uspjeh, sazvana je Utemeljivačka skupština 1. srpnja 1925. godine u prostorijama Pučke knjižnice i čitaonice. Radnici, đaci, studenti i obrtnici Samoborci utemeljili su Hrvatski športski klub “Samobor”.

 

 

 

 

 

 

 

nk_samobor_1925_1

Seniori HŠK Samobor 1925. godine

nk_samobor_1925

Seniori HŠK Samobor 1925. godine

Samo nekoliko dana poslije, točnije 19. srpnja 1925. godine, novoutemeljeni klub odigrao je svoju prvu utakmicu i to u gostima u Brežicama, jer tada još nije bilo igrališta u Samoboru. Prvi nastup i prvi uspjeh – pobjeda u gostima 4 : 3  za “Samobor”. Među prvim igračima “Samobora” bili su braća Plečko,  Šabani,  Pesići i Šveri, Milan Škrnanc,  Vlado Tot,  Franjo Mataušić,  Milan Buzina,  Lajča Cehulić,  a u vrijeme školskih blagdana i braća Praunspergeri,  Bahovci i Bedenki.

 

Redale su se utakmice s klubovima iz Podsuseda,  Jastrebarskog,  Velike Gorice i Zagreba (“Grafičar”,  “Poštar”,  “Uskok”,  “Slaven”,  “Zagreb”…).

Na Novu godinu 1926. g. odigrana je utakmica protiv zagrebačkog Željezničara uz neočekivanu pobjedu Samobora od 5-2.

 

SamoborSKZrinjskiZagreb1926

HŠK Samobor – SK Zrinjski 1926. godine

Te iste 1926. godine,  HŠK “Samobor” odigrao je utakmicu sa  SK “Zrinjski” iz Zagreba.  Za “Samobor” su nastupili: M. Škrnanc,  braća Plečko,  J. Popek,  J. Paar,  V. Tot,  F. Mataušić,  M. Šaban,  M. Šipek i braća Pesići.

Uz svesrdnu pomoć građana, prijatelja kluba, članova uprave i igrača prostor kod stare ciglane preuređen je u prvo nogometno igralište u Samoboru.  Svečano je otvoreno, na veselje svih, a nogometašima je naloženo ozbiljno treniranje i pripremanje za uključivanje u službena natjecanja.

Kako je to zapisano u listu Samoborac od 25. svibnja 1928. g., prva utakmica odigrana je protiv ŠK Unitas iz Zagreba,  a završila je pobjedom HŠK Samobor rezultatom 3-2. Ubrzo je zabilježena još jedna pobjeda (3-1) protiv NK Maksimir. Obje utakmice promatralo je između 150 i 200 gledatelja, što je bio rječit pokazatelj sve većeg zanimanja Samoboraca za nogomet.

 

nk_samobor_1934

Seniori HŠK Samobor 1934. godine

Premda je od 1926. g. bio stalni član Zagrebačkog podsaveza, naš HŠK Samobor nije se redovito službeno natjecao sve do početka prvenstvene sezone 1934./35. g.  Gospodarska kriza odrazila se na rad kluba i 1936., ali i 1937. godine. Zbog nedostatka novca prvo su  igrači otišli u druge sredine, a potom se ostalo bez igrališta.

Bilo je tada razmišljanja o prestanku rada kluba, jer su 1936. g. utemeljena još dva samostalna kluba, ŠK Jadran u kojem su se okupili Milček Bišćan, Ratko Buzina, Drago Kalin, Veljko Lodeta, Franjo Doltar, Zdenko Tenk, Ivica Šetin, Milan Zlodi, Mirko Vuković i Jura Rubinić. Drugi klub je bio Omladinski klub Radnik, kojeg su pokrenuli Martin Rešetar, Josip Peršin i Jurak. Oba kluba su najćešće vježbala i nastupala na sajmištu ili u Stenjevcu.

 

Očito nije bilo dovoljno dobrih igrača da se Samoborci uspješnije nose sa zagrebačkim klubovima, pa se sljedeće sezone, 1936./37. g., nisu ni natjecali.  Skupina odvažnijih prijatelja kluba nije dopustila raspad kluba, već je održala skupštinu kluba 20. ožujka 1937. godine u gostionici Gabreka Medveda uz mali odziv članova. Izabran je novi odbor u sastavu: predsjednik Franjo Mataušić, potpredsjednik Gabro Medved, tajnici Jura Popek i Milan Šipek, blagajnici Janko Tkalčić i Papeš, članovi Stjepan Gregurić, Vlado Paar, Stanko Vuković, Marko Vukasović, Ivan Mahović, Drago Radmilović, Maks Oslaković i Viktor Matota. U sljedećih godinu dana uloženo je puno truda, ali nije bilo velikih pomaka u poboljšanju stanja u klubu. U želji da se ojača “Samobor”, igrače omladinskih klubova ponovo je okupio, novi predsjednik Drago Jandrečić 1938. godine, objedinivši klubove Radnik i Jadran u HŠK “Samobor”.

 

nk_samobor_1938

Seniori HŠK Samobor 24.srpnja 1938.

Uz svestranu pomoć braće Oslaković u Gornjem kraju otvoreno je novo nogometno igralište, u prostorima tvornice  Samotex, kasnije znane kao Sloboda – Tvornica čarapa Samobor. Prva utakmica je odigrana 10. srpnja 1938. godine, a igrali su Samobor i Jaska (2 – 2). Nova momčad nastupila je u sastavu Bezjak, Popek, Mahović, Kalin, Šplajt, Rešetar, Doltar, Tenk, Bišćan, Dodić, Rubinić.  Zaredala su gostovanja poznatih klubova iz Zagreba: “Građanskog”, HAŠK-a i “Željezničara”.

hrsk_croatia_1938

Seniori HRŠK Croatia 24.srpnja 1938. godine

Da je interes za nogomet tada bio  izuzeto velik,  potvrđuje utemeljenje još jednog kluba u Samoboru, pod nazivom Hrvatski radnički športski klub (HRŠK) Croatia. Njihovo je vodstvo ostvarilo izuzetan uspjeh pronalaženjem prostora u Samoboru za izgradnju i drugog igrališta u kratkom vremenu, što je i onda bio veliki problem. Bilo je to 24. srpnja 1938. g., a na otvorenju tog igrališta bilo je nazočno gotovo 2000 gledatelja. Opet je bilo glazbe, pjesme i veselja, a odigrane su dvije utakmice. HŠK Samobor je izgubio (1-2) od ŠK Velebit iz Stupnika, a HRŠK Croatia je također poražena (0-1) od SK HRS. S dva dobra igrališta napokon su se otvorile nove mogućnosti za dalji razvitak nogometa, bez obzira na ostale uvjete za rad. Ova su dva kluba malo pomalo prešla iz prijateljskih nadigravanja u ljuto suparništvo.

 

nk_samobor_1940

Seniori HŠK Samobor 1940. g. na proslavi 15. obljetnice kluba

Godine 1940. trebalo je dostojanstveno obilježiti 15. obljetnicu postojanja HŠK Samobor, što je i učinjeno 7. srpnja 1940. g. na zaista dostojan način. Bio je organiziran program uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za sportaše i troškove proslave koju su uveličali klubovi iz Zagreba, slavni Građanski i HŠK Zagorec, uz  dva samoborska kluba.  U goste Samoborcima došao je aktualni državni prvak, slavni Građanski, ali je izveo pričuvnu momčad koja je u slaboj igri ipak pobijedila rezultatom 2-1.  Za HŠK Samobor nastupili su Kolman, Marjanović, Mahović, Horvat, Dodić, Šimaković, Noršić, Telišman (strijelac počasnog pogotka), K. Pukšec (gost iz Concordije), S. Sabljak i Tomado. U predigri su pričuve Samobora pobijedile (2-0) Croatiju. Poslije utakmica bilo je veselo proslavljena 15. obljetnica kluba. Samo dva tjedna kasnije u Samoboru je gostovao HAŠK, a rezultat je na kraju bio izvrstan, 2-2.

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine i početkom II. svjetskog rata prekinuto je prvenstvo Hrvatske lige i Zagrebačkoga nogometnog podsaveza tijekom proljetnog dijela sezone 1940./41. g., u kojoj nije igrao HŠK Samobor. U natjecanje su se uključili u sezoni 1943/44. u tadašnjem Trećem razredu i na kraju završili kao posljednja momčad na tablici. Sljedeće godine HŠK Samobor se ponovo nije natjecao, a sezona je bila prekinuta 28. travnja 1945.  U novoj Jugoslaviji  dekretom su preko noći nasilno ukinuti gotovo svi klubovi, pa i najjači, kao što su  Građanski, Concordia i HAŠK. Nestalo je gotovo sve što je makar i podsjećalo na klubove s hrvatskim predznakom.

 

U ljetnim mjesecima 1945.počela se okupljati mladež želeći unijeti novi duh u športski život tih poslijeratnih dana. Uz podršku vlasti održana je Utemeljivačka skupština Fiskulturnog društva “Samobor”. Za predsjednika je izabran poznati sportski dužnosnik, mr. Boris Praunsperger, a za tajnika Čedo Bastijančić. Bilo je to 25. studenoga 1945. godine. Nakon utemeljenja fiskulturnog društva najaktivniji su bili nogometaši. Prvenstvo Zagreba u sezoni 1945/46. počelo je u siječnju, a završilo 18. ožujka 1946. g. Igrali su gotovo svi igrači koji su još donedavna igrali u nasilno ukinutim klubovima.

Prva zadaća bila je organizacijsko sređenje, zatim nabavka rekvizita, te izgradnja igrališta. U pronalaženju prostora za teren u pomoć je priskočio Mjesni narodni odbor Samobora. U Gornjem kraju igralište je zaista uređeno, ali je izgledalo pomalo neobično: vrata su postavljena u smjeru istok – zapad, što je u redu, ali na sredini igrališta ukopan je ostao električni stup! Njega se nije smjelo maknuti. I tu su se igrale utakmice! Kad je lopta udarila o stup, bila je dosuđena sudačka lopta…

nk_samobor_1946

FD Samobor 1946. godine

Nogometaši “Samobora” bili su uključeni u prvenstvo Zagrebačkog okruga. Prvu utakmicu FD “Samobor” odigralo je u Podsusedu protiv momčadi “Dolomita” 3. veljače 1946. godine na igralištu SD “Dolomit” i pobijedilo s visokim omjerom 8 – 3 (3-3). Momčad “Samobora” nastupala je u postavi: Ivo Noršić, Branko Škrnanc, Vlado Goščje, Milan Medved, Vili Gaberc, Mirko Bošnjak, Marijan Drušković, Marijan Vuković, Franjo Noršić, Milutin Bišćan i Drago Tunjko. Za novu sportsku opremu – majice, gaćice i dokoljenice – pobrinuo se Marijan Vuković koji je klubu posudio novac.  Kopačke su nabavili sami igrači. Svi su bili amateri.

Uzvratna utakmica odigrana je u Samoboru na onom, jedinstvenom u povijesti nogometa, igralištu s električnim stupom na sredini, uz pobjedu “Samobora” s 4 – 2. Prvenstvo se igralo kup načinom i u trećem kolu utakmica “Samobor” – “Borac” (Jarun, Zagreb) završila je pobjedom gostiju od 2 – 1, a na uzvratnoj utakmici u Zagrebu rezultat je glasio 2 – 2. Već u svibnju 1946. počelo je novo prvenstvo Zagrebačkog okruga uz sudjelovanje 15 momčadi, a završilo je 15. rujna 1946. Po završetku ovog prvenstva ZNP je osnovao prvi i drugi razred. Natjecanja su počela 22. rujna 1946, a završila poslije 14 odigranih kola (jednostruki bod sistem).

Za “Samobor” su tada igrali: I. Noršić, M. Vuković, B. Škrnanc, M. Medved, V. Gaberc, M. Bošnjak, F. Noršić, V. Kogoj, M. Horvat, M. Bišćan, Lj. Goščje, Z. Drušković, B. Bišćan, Z. Tenk, P. Sokolović. Napokon je dobrovoljnim radom igralište u Gornjem kraju uređeno kako treba – bez onoga famoznog stupa na sredini. Ovako “preuređeno” igralište – u skladu s propisima – otvoreno je 11. kolovoza 1946. godine utakmicom “Samobor” – “Radnik” (Velika Gorica) 5 -1, a pogotke su postigli za “Samobor” Kogoj (3), B. Bišćan (1), M. Horvat (1). To se igralište rabilo sve do 1971. godine. Uprava NK “Samobor” je vrlo brzo shvatila da je rad s mladima jedini i najbolji put da se klubu osigura izvor igrača, temelj na kojem može graditi svoj prosperitet i budućnost, a juniori su uzvratili dobrim rezultatima.

NK “Samobor” – 1947.

NK “Samobor” – 1947. ( slika lijevo ) Stoje: B. Škrnanc, I. Noršić, P. Sokolić, V. Sabljak, V. Kogoj, Z. Tenk, M. Vuković, V. Gaberc, Z. Drušković, M. Bošnjak, M. Fajdić. Na igralištu “Dubrave” u Zagrebu odigralo se od 8. do 16. ožujka 1947. godine juniorsko prvenstvo Zagrebačkog okruga, zapravo kvalifikacije za nastup na juniorskom prvenstvu Hrvatske. U četiri kvalifikacijske utakmice samoborski juniori postigli su sljedeće rezultate: “Samobor” – “Zelina” 5 – 0 , “Samobor” – “Radnik” (VG) 2 – 2, “Samobor” – “Borac” (Jarun) 1 – 0, “Samobor” – “Dubrava” 1 – 0.

Momčad “Samobora” nastupila je u sastavu: M. Pecić, O. Ulle, Žibrat, J. Tenk, M. Medved, V. Puškar, M. Crnogaj, P. Sokolović, B. Prišlin, I. Mesić, Acinger, I. Cvetković, F. Stanić, F. Marvar, I. Hrčić i M. Bošnjak. U subotu 22. ožujka 1947. godine četiri najbolje momčadi Zagreba i ostali prvaci okruga u NR Hrvatskoj odmjerili su snage na turniru. Juniori “Samobora”, prvaci Zagrebačkog okruga, izgubili su od juniora “Udarnika” iz Karlovca 0 – 1. Nogometni šport u Samoboru imao je od početka mnogo prijatelja, a bila je želja svih da NK “Samobor” postane što uspješniji športski kolektiv.

 

august_bivec

August Bivec

U ljeto 1946. samoborskim nogometašima došao je za trenera nekadašnji reprezentativac i igrač HŠK “Građanski” iz Zagreba, August Bivec. Pod njegovim stručnim vodstvom “Samobor” je postizao zaista zavidne rezultate, posebno u 1948. godini, kada je poslije sezone 1947/48. osvojio prvo mjesto u Zagrebačkom okrugu i ušao u kvalifikacije za prvenstvo III. zone Hrvatske.

NK “Samobor” – 1954. god.

U razdoblju od 1950. do 1955. godine NK “Samobor” doživljavao je razne promjene u natjecateljskim stupnjevima. U tom razdoblju su se pojavili mlađi igrači: Drago i Slavko Rudolf, Gabro Medved, Željko Kranjčec i drugi. U juniorima su nastupali: braća Jednačak, Šver, Strašček, Žižek, Vugrin, Budi i drugi.

Ujesen 1955. godine samoborski nogometaši uvršteni su u natjecanje Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Na pragu 1960. nogometaši Samobora postigli su veliki športski uspjeh u kupu Zagrebačke zone. Nakon teških utakmica, dvostrukom pobjedom nad ekipom “Kustošije” iz Zagreba, NK “Samobor” je osvojio naslov najboljeg u Kupu zone.

NK “Samobor” – 1954. god. (slika desno gore ) M. Medved, M. Pecić, I. Mesić, V. Šuflaj, S. Subanović, V. Gaberc, S. Žibrat, Č. Bastijančić, D. Rudolf, F. Benić, M. Bošnjak, M. Mogulić sa utakmice  Samobor – Bjelovar 8 – 1.

 

U sezoni 1962/63. promijenjen je sustav natjecanja u ZNP-u i “Samobor” je uvršten u Podsaveznu ligu, gdje se u prvom kolu sastao s “Dubravom” u Samoboru, a juniori su istog dana igrali kao gosti s juniorima “Zagreba”. Tijekom sezone za “Samobor” su najčešće nastupali: Jurčić, Celinić, Mihaljević, Tonšetić, Roščak, I. i M. Jednačak, Strašček, Horvat, Milošević, Noršić, Kovač, Krajnčec, Tot, Budi, Subanović, Ven, Fundić, G. i M. Medved, Grdović, Stepinec, Rudolf, Vandekar, Šver, Tkalčić, Elblinger, Reper i Mladenić.

NK “Samobor” – 1963. god.

NK “Samobor” – 1963. god. (slika lijevo ) Stoje: I. Jurčić, J. Žižek, M. Rebić, Kalaica, S. Fodor, D. Prešnjak, Ž. Kranjčec, Trener M. Bošnjak Čuče: V. Staničić, Lj. Milošević, T. Brekalo, K. Noršić i M. Horvat. Potom se u prvenstvenoj sezoni 1964/65. “Samobor” našao u jačoj konkurenciji, u Zagrebačkoj ligi. Start je bio uspješan. Na teškom terenu u Trnju pogocima Staničića (2), Kranjčeca i Brekala klub je osvojio dva velika boda. U prvenstvu su se s jakim protivnicima natjecale i momčadi juniora i pionira, i to s vršnjacima iz “Dinama”, “Lokomotive”, “Trešnjevke”, “Zagreba”, “Dubrave” i “Elektrostroja”.

U natjecateljskoj godini 1964. “Samobor” je nastupio s četiri momčadi: s pionirima, juniorima, II. momčadi i seniorima.

 

 

nk_samobor_1966

NK Samobor 1966

josip_stancic

Josip Stančić

Nogometna sezona 1966/67.završila je velikim uspjehom “Samobora” – osvajanjem prvog mjesta! S 39 bodova iz 26 utakmica, 16 pobjeda, sedam neodlučnih i samo tri izgubljena susreta, te s ukupnim rezultatom od 74 – 34, našao se “Samobor” na čelu tablice. Bilo je, međutim, mnogo favorita za prvo mjesto – “Radnik” (VG), “Šparta” i “Trnje”, ali je “Samobor”, pod vodstvom trenera entuzijasta Vlade Stanića, premoćno pobijedio. Ipak, još je trebalo odigrati kvalifikacije i to u Kutini i u Zagrebu, jer u Samoboru igralište nije ispunjavalo uvjete za utakmice višegrazreda. Sve je, međutim, završilo trijumfom nogometaša Samobora.

Susret u Kutini protiv jakog protivnika, momčadi “Moslavine”, koja je izbacila iz kvalifikacija predstavnika Karlovca, očekivan je s velikim nestrpljenjem. Nogometaši “Samobora” prikazali su brz i moderan nogomet i preko Žižeka, Vlade Staničića, Opačića i Josipa Staničića postigli pet zgoditaka! Gosti iz Samobora pobijedili su s 5 – 1 “Moslavinu” na njenom terenu u Kutini. Uzvratni dvoboj odigran je na igralištu “Metalca” u Zagrebu. Gosti su nastupili u izmijenjenu sastavu, ali nisu mogli iznenaditi dobru momčad “Samobora”, koja je golovima Brekala, Opačića i Vlade Staničića (postigao je dva pogotka) pobijedila i u Zagrebu s 4 – 1 i tako se probila u kvalitetnu Zagrebačku zonu, jednu od četiri u području HNS-a.

NK “Samobor” – 1966/67. god.

Momčad “Samobora” dobro se snašla u zonskom natjecanju. Bila je to uigrana cjelina vrlo dobrih pojedinaca, dobar “nogometni orkestar” koji je svoje “dionice” izvodio na zadovoljstvo svojih navijača i prijatelja nogometa, dakle skup nogometnih znalaca iz kojeg je teško nekoga posebno izdvojiti.

Ipak, treba istaknuti Vladu i Josipa Staničića, Tonija Brekala, Janka Žižeka, Đimija Stanića, Josipa Tuka, Krešu Noršića, Jocu Opačića, Ivu Straščeka – igrače koji su pozivani i u amatersku reprezentaciju Zagreba.

NK “Samobor” – 1966/67. godine ( slika gore). Stoje: I. Strašček, V. Staničić, M. Colić, K. Bednaršek, Z. Ivančić, J. Staničić, M. Rebić, J. Opačić, D. Prešnjak, T. Brekalo, J. Tuk, J. Budi, J. Žižek Čuče: S. Mladinić, Lj. Milošević, I. Grdović, M. Horvat i I. Vrančić. Događale su se i povremene izmjene igrača, što je nužno i normalno, dolazili su i mladi kao Krešo Bednaršek, Marko Rebić, Drago Prešnjak i još mnogi dobri pojedinci.

 

nk_samobor_1969-70

NK Samobor 1969/70.

Natjecateljska sezona 1968./69. g. protekla je u jakoj konkurenciji klubova, s osrednjim rezultatima NK Samobora. Nije bilo lako igrati u sve lošijim uvjetima, unatoč velikoj volji i entuzijazmu igrača, trenera i uprave kluba, kada u gradskim tijelima Samobora nije bilo dovoljno razumjevanja za nogomet. Prva je momčad završila sezonu u donjem dijelu ljestvice, na jedanaestom mjestu, ispred Rudeša, Gavrilovića i Sljemena.

Sljedeće sezone 1969./70. g. zaredali su se slabi rezultati, pa je NK Samobor nakon 26. kola ostao na posljednjem mjestu ljestvice Zagrebačke zone, iza prvog Tehničara iz Karlovca, MTČ-a, Rudeša, Segeste, Sloge (Č), Radnika (VG), Gavrilovića, Slavena, Končara, Čelika (Križevci), Dubrave i Oroteksa. Nakon tri lijepe godine Samobor je izgubio status zonaša.

 

NK Samobor 1970. godine

NK Samobor 1970. godine

Momčad “Samobora” morala je 1970. godine zbog promjena sustava natjecanja, nažalost, opet preseliti u I. zagrebačku ligu. Mnogima je bilo žao što je došlo do napuštanja Zone. U I. zagrebačkoj ligi, u sezoni 1970/71., gdje su još igrali “Jugokeramika”, “TPK”, “Borac”, “Mladost” (Z), “Šparta”, “Tekstilac” i “Prvomajska”, NK “Samobor” je igrao s promjenljivom srećom. Nastupila je čak i kratkotrajna kriza; rezultati u seniorskim redovima nisu bili dobri, klub je ispao iz I. zagrebačke lige. Uz sve nedaće koje su se javile padom u niži stupanj natjecanja, klub je ostao i bez svog igrališta u Gornjem kraju. Zar je još to moralo doći? Vjerojatno i nije. NK “Samobor” je silom prilika postao domaćin u Bregani i to od 1971. sve do ljeta 1974. godine. U međuvremenu, 1972. godine je za predsjednika kluba izabran Josip Novoselić, koji je s mnogo volje nastojao što uspješnije riješiti novonastale probleme. Uz dobre suradnike, krenulo se! Počeli su veoma značajni radovi – izgradnja športskog stadiona, za što je posebno razumijevanje pokazao predsjednik Skupštine općine, inž. Vlado Knežević.

 

NK “Samobor” na gostovanju u Parabiagu (Italija) 1971. god.

NK “Samobor” na gostovanju u Parabiagu (Italija) 1971. god. – Stoje: Č. Bastijančić, J. Tuk, K. Medved, F. Oslaković, B. Kovač, J. Raić, S. Garašić, R. Fleiss, D. Prešnjak, I. Grdović Čuče: M. Rebić, V. Staničić, M. Vugrinec, I. Stanić, J. Staničić, M. Jelenić.

“Samoborske novine” od 1. lipnja 1974. javile su na športskoj stranici: “Lopta krenula novim stadionom”. “Iako službeno nije otvoren prekrasan travnat teren” – pisale su novine – “polagao je svoj ispit izdržljivosti i kvalitete…Rezultati su iznad očekivanja.” Već u ljeto 1974. godine nastale su ozbiljne promjene u radu NK “Samobora”. Postavljen je i zadatak: pioniri moraju biti u prvom planu.

U suradnji sa Savezom za fizičku kulturu općine Samobor pokrenuta je Općinska pionirska nogometna liga u kojoj su se redovito natjecale momčadi općinskih klubova. NK “Samobor” je imao tada dvije pionirske momčadi. Starija se nalazila u II. ligi ZNS-a, a mlađa u novoosnovanoj općinskoj ligi. I u juniorsku momčad polagala se velika nada. Trener Ivo Glazer, uz pomoć tehničkog referenta Borisa Bogolina, posvetio je punu pozornost momčadi juniora koja je te sezone treći puta za redom osvojila naslov najbolje u I. zagrebačkoj ligi.

 

NK Samobor 1975. godine

NK Samobor 1975. godine

Jubilarna 1975. godina završila je uspješno i na kraju sezone osvojeno je prvo mjesto. “Samobor” se uspio vratiti u viši stupanj natjecanja – I. zagrebačku ligu. Velik doprinos dali su tome braća Staničić, Ćuk, Brekalo, Rebić i Pavlin, vođeni trenerom Vladom Stanićem. Seniori NK Samobor 1975. g., jesenski prvaci Zagrebačke lige (stoje slijeva) trener V. Stanić, V. Jež, S. Štibuhar, Ž. Kralj, S. Ivanščak, M. Ćuk, J. Staničić, I. Štrbac, T. Brekalo, M. Rebić, predsjednik Č. Bastijančić (čuče) J. Opačić, J. Pavlin, M.Štefković, I. Otmačić, J. Raić, N. Crnogaj, D. Prešnjak, D. Drušković i Z. Ivančić.

Svečana sjednica u povodu pola stoljeća postojanja, održana je 1. srpnja 1975. godine, upravo na dan utemeljenja NK Samobor, u velikoj dvorani Narodnog sveučilišta Janko Mišić. Tom prigodom su se okupili uzvanici iz svih područja javnog života, a njih je pozdravio novi predsjednik kluba dr. Milan Pecić. Poslije proslave 50. obljetnice, novi program rada istaknuo je rad s omladincima. Istodobno, među članstvom se rađao novi elan i želja da klub što uspješnije djeluje.

 

NK Samobor 1976. godine

NK Samobor 1976. godine

Upisuju se novi članovi, stječu novi prijatelji, prodaju se nove pretplatničke ulaznice za “Proljeće 76.”, nove klupske značke i zastavice plave klupske boje. Vrlo ozbiljno se prišlo pripremama za novu proljetnu sezonu, odigrane su brojne prijateljske i trening utakmice pionira, juniora i seniora. Uz redovite prvenstvene susrete, odigravale su se i druge atraktivne utakmice. I juniori “Samobora”, pod vodstvom trenera Ive Glazera, uspješno su nastupali.

Pred velikim brojem članova i prijatelja, uz prisustvo predstavnika Nogometnog saveza Hrvatske, Zagrebačkog nogometnog saveza i Saveza za fizičku kulturu Samobor, održana je 14. siječnja 1977. godišnja skupština. Za uspješno vođenje seniorske momčadi dodijeljena je nagrada Vladi Staniću, a Čedo Bastijančić primio je dar kluba za 30. obljetnicu amaterskog rada u klubu. Za predsjednika je ponovo izabran Zdenko Tenk zbog velikih zasluga za dugodišnji dobar rad kluba.

NK Samobor 1977. godine

NK Samobor 1977. godine

U sezoni 1977/78. među trenere je došao tandem Vlado Staničić i Toni Brekalo – poznati igrači koji su kopačke objesili o klin. Na kraju sezone 1977./78. godine momčad Jugokeramike bila je prvak I. ZNL i plasirala se u Zagrebačku zonu jug, a iza  Končara svrstala se na treće mjesto  pojačana i pomlađena i momčad Samobora. Najbolji igrač ne samo NK Samobora, već i cijele lige, bio je Vid Horvat, a njemu uz bok bili su Davor Drušković, Jura Pavlin, Stjepan Štibuhar, Stanko Garašić, Marijan Pavlin, Marijan Ćuk i Stjepan Fodor.

Samokritično i vrlo otvoreno do boljih rezultata – to je bio moto godišnje skupštine Nogometnog kluba “Samobor”, održane početkom 1979. godine. Za novog trenera imenovan je stručnjak Marijan Gvozden. Ozbiljnost i zajedništvo postavljeni su kao prvi imperativ. Određen je i cilj: ulazak u Zagrebačku zonu. U svim je sastavima počeo temeljit rad ne bi li se pioniri, juniori i seniori našli u samom vrhu prvenstvene ljestvice.

NK Samobor 1979. godine

NK Samobor 1979. godine

Evo nekoliko karakterističnih naslova iz športske rubrike “Samoborskih novina”: “Vrlo skupo plaćena pobjeda” (“Napredak” – “Samobor” 0 – 3). “Osvojili jedan bod, žale za drugim” (“Jedinstvo” – “Samobor” 1 – 1) “Kamen do kamena… (“Samobor” – “Tekstilac” 3 – 1) “Kad vratar zataji” (“Samobor” – “Udarnik” 3 – 2) “Stari lisac efikasan” (“Samobor” – “Ponikve” 4 – 1, “Samobor” – “Sava”) “Proljeće pripada njemu” (“Samobor” – “Šparta” 3 – 1).  A na završetku prvenstva u “Samoborskim novinama” od 1. srpnja 1979. velikim slovima otisnut je naslov “Seniorska momčad Nogometnog kluba “Samobor” – novi član Zagrebačke zone”.

 

NK Samobor 1980. godine

NK Samobor 1980. godine

Uprava NK “Samobor” povjerila je vođenje momčadi u sezoni 1980/81. novom treneru, nekadašnjem igraču Vidu Horvatu. U isto vrijeme Zagrebački nogometni savez uvrstio je juniorski sastav u svoj najkvalitetniji razred, I. ligu juniora, gdje su se našle i momčadi “Zagreba”, “Lokomotive”, “Trešnjevke”, “Končara”, “Dubrave”, “Jugokeramike” i “Jedinstva”, što je predstavljalo priznanje našim mladićima. I pioniri NK “Samobora” ušli su u II. pionirsku ligu Zagrebačkog nogometnog saveza. Seniorska momčad krenula je u prvenstvo odlučna da se bori za vrh, ali slab početak, barem rezultatski, odrazio se na poredak. Istina, bilo je dobrih utakmica, ne treba ih zaboraviti, no bilježe se rezultati, broje se bodovi. Kraj jesenske sezone dočekali su na osmom mjestu s osam bodova manje od vodećeg “Radnika” iz Velike Gorice, tako da od očekivanog prvog mjesta na kraju prvenstvene trke sigurno nije moglo biti ništa.

 

 

Klupa NK Samobora 1982. godine

Klupa NK Samobora 1982. godine

Sezona 1981./82. g. donijela je veliku reorganizaciju natjecanja. Uvedena je, umjesto nekadašnje zone, gotovo ista liga pod novim nazivom – Zagrebačka nogometna regionalna liga. Već od početka prvenstva naši igrači nisu bili na očekivanoj razini kvalitete i rezultati su izostali. Osvojeno je tek deseto mjesto na kraju jeseni, pa je to bio razlog za odstup trenera Vida Horvata Mange, a na njegovo mjesto imenovan je trener Marijan Gvozden. To se potvrdilo u proljetnom dijelu prvenstva, kao korisna promjena. Uz dobre igre osvojeno je dovoljno bodova za peto mjesto. Trenutak s klupe ( slika desno) NK Samobora: (slijeva) trener M. Gvozden, tehniko B. Lacković i igrači J. Janžić, Crnjak, Keser, Lukšić i D. Stanić.

NK Samobor 1983. godine

NK Samobor 1983. godine

U sezoni 1982/83. nogometaši “Samobora” natjecali su se u Zagrebačkoj zoni od 18 klubova. Momčad “Samobora” dobro je startala pod vodstvom trenera Marijana Gvozdena. Ali, trpila je i neočekivane poraze. Vodila se žestoka borba za vrh, jer su – kako je odlučeno – samo četiri kluba mogla u viši stupanj natjecanja, u prvenstvo NS Zagrebačke regije. Uzbudljivo je bilo i proljeće 1983. Samoborce je vodio novi trener, koji se pokazao vrlo uspješnim u radu s juniorima i pionirima, nekad istaknuti igrač Vlado Skendrović. Svaki bod je bio itekako važan. Bližio se kraj natjecanja, dolazili su i sve bolji rezultati: pobjeda protiv “Končara” od 1 – 0, “Bregane” od 3 – 1, “Bratstva” od 11 – 0 i u posljednjem dvoboju pobjeda protiv “Borca” iz Dugog Sela od 9 – 1. “Samobor” je osigurao visok poredak i ulazak u toliko željenu ligu NS Zagrebačke regije.

 

 

Veterani NK Samobor 1985. godine

Veterani NK Samobor 1985. godine

U 1985. godini dogodio se jedan od najvećih uspjeha samoborskog nogometa, jer su nogometaši – veterani (33 godine i stariji) osvojili naslov neslužbenog državnog prvaka. U prvoj finalnoj utakmici koja je igrana u Samoboru protiv momčadi “Železnika” iz Beograda, nogometaši “Samobora” zasluženo su pobijedili 2 – 0. Na uzvratnoj utakmici koja je igrana u Beogradu, pobjednik je, međutim, bila momčad “Železnika” s rezultatom 2 – 1,  a konačni pobjednici postali su veterani iz Samobora. Pehar je primio kapetan momčadi Ivica Štrbac.

I ostale momčadi “Samobora” uspješno su se nosile u novom prvenstvu s ostalim protivnicima. Posebno su bili zapaženi nastupi pionirske momčadi koju je vodio mladi trener Marijan Kižlin.

 

A u prostorijama Nogometnog saveza Jugoslavije 30. rujna 1985. obavljeno je izvlačenje parova šesnaestine finala Jugo-kupa. Predstavnici “Samobora” Boris Lacković, Tomislav Horvatinčić i Vid Vitko, koji su u Beogradu provodili trenutke neizvjesnosti, znali su da “Samobor” treba biti domaćin i da će za protivnika biti izvučen jedan od članova I. savezne lige. Tajnik kluba Boris Lacković izvukao je “Budućnost” iz Titograda (sada Podgorica). Bez sumnje da je već probojem među 32 najuspješnije momčadi bivše Jugoslavije, u šesnaestfinale, “Samobor” zabilježio svoj najveći uspjeh u 60 godina svoga djelovanja.

Kapetani momčadi sa sucima

Kapetani momčadi sa sucima

Tog 29. listopada 1985. godine, nešto prije 14,00 sati, na teren su izašle momčadi “Budućnosti” i “Samobora”. Susret je vodio B. Jović iz Splita pred oko 5000 gledatelja! Utakmicu je snimala čak i televizija. “Čuda” nije bilo, ali ga je moglo biti, jer su Samoborci propisno namučili igrače crnogorskog prvoligaša.” Rezultat je bio 0 – 1. “Pišu se rezultati, igra se zaboravlja. Da li i nakon jučerašnjeg nadmetanja između nogometaša “Samobora” i “Budućnosti” u šesnaestini Kupa maršala Tita?” Tako je pisao tisak. “Večernji list” od 30. listopada 1985. u šlageru svoje športske rubrike donosi veliki naslov: “GLAVU GORE SAMOBORCI!”

Slavlje nakon pobjede 1985. godina

Slavlje nakon pobjede 1985. godina

Naraštaj nogometaša “Samobora” u sezoni 1985/86. osvojio je prvo mjesto u Zagrebačkoj ligi. U kvalifikacijama je pobijedio momčad “Gavrilovića” iz Petrinje, 1 – 0 u Samoboru i u Petrinji 3 – 0. Proboj u Hrvatsku ligu kroz dva susreta osigurali su svojim pogocima u Samoboru Božidar Štefković, a u Petrinji Božidar Štefković (2) i Ivo Janžić (1).

Bila je to vrhunska amaterska momčad, možda jedna od najboljih u povijesti “Samobora”. U Samoboru su nastupali: Žigante, Severović, Konosić, J. Janžić, Bašić, Škrobot, Ištuk, M. Štefković, B. Štefković, I. Janžić, Kožarec, Kupres, Maroević, Kujunđija, Hercigonja, a u Petrinji: Žigante, Severović, Vitko, J. Janžić, Bašić, Konosić, Ištuk, M. Štefković, I. Janžić, B. Štefković, Kožarec, Maroević, Škrobot.

 

Nakon osvajanja kupa 1985. godine

Nakon osvajanja kupa 1985. godine

U sezoni uspjeha upravu su sačinjavali Zlatko Jagić i Tomislav Sladić (predsjednici), Boris Lacković i Radovan Jakopec (tajnici), Željko Bastijančić, Tomislav Burazin, Tomislav Horvatinčić, Josip Novoselić, Josip Šoić, Neven Pazman, Ivica Štrbac i Vid Vitko. Momčad “Samobora” vodio je temperamentni trener Vida Horvat – Manga, trener koji je znao momčad maksimalno pripremiti i motivirati, trener koji je živio s klubom i cijelog sebe davao nogometu.

U sezoni 1986/87. ostvaren je plan – opstanak u Hrvatskoj ligi. Najbolji igrač sezone opet je, po tko zna koji puta, bio Božidar – Boka Štefković, kapetan i vrstan znalac. U sljedećoj sezoni predsjedničku dužnost obnašao je dr. Josip Šoić, a treneri su bili Miro Cvenk i Zlatko Škorić. Osvojeno je 9. mjesto s 33 boda u Hrvatskoj ligi.

 

NK Samobor 1987. godine

NK Samobor 1987. godine

U sezoni 1987/88. momčad “Samobora” je zauzela visoko treće mjesto. Glavni trener je bio Čedo Jovičević, a njegov pomoćnik Antun Brekalo. U klubu se nisu skrivale želje za ulaskom u tadašnju Međurepubličku ligu. U tom vremenu promijenila se cijela plejada trenera iz vana, a u klubu su se sve više počeli oslanjati na igrače sa strane koji nisu ostavili dublji trag u samoborskoj sredini.

U natjecateljskoj sezoni 1990/91. nogometaši “Samobora” su u natjecanju HNL-sjeverna skupina osvojili prvo mjesto i osigurali ulazak u kvalifikacije za viši stupanj natjecanja. U dvije kvalifikacijske utakmice s nogometašima MAR “Solina”, koji su bili pobjednici Hrvatske lige – južna skupina, momčad trenera Zlatka Škorića nije bila poražena ali je, s obzirom na rezultat obiju utakmica, morala napustiti natjecanje.

 

NK Samobor 1990. godine

NK Samobor 1990. godine

U prvoj je momčad “Samobora” igrala 1 – 1 na svom igralištu, a u Solinu je bilo 0 – 0, što je dalo pravo momčadi “Solina” da ide dalje. Momčad “Samobora” pokazala se i dokazala tijekom proljetnog dijela prvenstva ostvarivši izuzetne rezultate. U kvalifikacijama boje “Samobora” branili su Lenardić, Stanić, Nekret-Katić, Vučković, Dolić, Lončar, Uzelac, Krizmanić, Vegel, Vitko, Kulenović, Pecić, Vrdoljak, Jularić, Odorjan, Spehnjak i Vidak.

Ujesen 1991. godine, zbog velikosrpske agresije na sve što je hrvatsko, nogometna su natjecanja utihnula, jer su se mnogi članovi hrvatske nogometne organizacije i našega kluba odazvali i u postrojbama Hrvatske vojske uspješno sudjelovali u oslobađanju naše domovine.

Zbog reorganizacije sustava natjecanja u sezoni 1991/92.  liga je bila smanjena i imala je osam klubova. “Samobor” je osvojio drugo mjesto iza “Radnika” iz Velike Gorice. Igrači koji su nastupali te sezone za “Samobor” bili su Butina, Stanić, Vegel, K. Lončar, Munić, Knezović, Štefković, Kovačić, Spehnjak, Hasi i Bojadžija. U prvom dijelu sezone trener je bio Ivica Frkić s pomoćnikom Zvonkom Vučkovićem, a nakon petog kola zamijenili su ih Ivica Ovčariček, a s  pomoćnikom Miroslavom Vuksanićem. U organizaciji i rukovođenju NK “Samobor” na funkcijama predsjednika najčešće su se izmjenjivali Ivica Štrbac i Franjo Bašić, a Velimir Bašić obavljao je tajničke poslove.

Slavko Batur

Slavko Batur

Slavko Batur, član kadetske momčadi NK Samobor, te 1992. godine bio je prvi igrač Samoborove mladeži koji je nastupio u majici državne reprezentacije Hrvatske. Snimljen 1992. g. uoči utakmice protiv vršnjaka iz Slovenije. U sezoni 1992/93. glavni sponzor kluba bilo je poduzeće u vlasništvu Ace Organdžieva. U tom su času porasli apetiti kluba. Međutim, nakon trideset drugoligaških kola, nogometaši “Samobora” zauzeli su treće mjesto iza “Dubrave” i “Marsonije”. Treneri koji su vodili klub te sezone bili su Ivica Ovčariček i Vid Horvat – Manga u jesenskom dijelu sezone, a u proljetnom dijelu radio je ruski trener Vladimir Kosogov. U natjecateljskoj sezoni 1993/94. nogometaši “Samobora” su u jesenskom dijelu zauzeli prvo mjesto u Drugoj HNL – zapad. U nastavku im je ponestalo snage, pa je slavonskobrodska “Marsonia”, koja je ujesen zaostajala za Samoborcima 2 boda, izbila na prvo mjesto i ušla u I. HNL. Samoborci su zauzeli odlično drugo mjesto. Klub je u toj sezoni vodila uprava u kojoj su prednjačili Dušan Somek, Tomislav Horvatinčić, Ivica Štrbac i Franjo Bašić.

NK Samobor 1995. godine

NK Samobor 1995. godine

U sljedećoj sezoni rezultati su bili osjetno lošiji. Jesenski dio prvenstvene sezone 1994/95. u II. HNL – zapad okončan je utakmicama 19. kola. Prvo mjesto nadmoćno je osvojio “Hrvatski dragovoljac”, drugo mjesto “Orijent”, a samoborski drugoligaš osvojio je 14. mjesto. Moglo je biti i bolje, ali i gore. Veliku ulogu odigrao je Krasnodar Rora, trener koji je tijekom jesenskog dijela posuđen iz “Croatije” zajedno s nekoliko igrača. U jesenskom dijelu boje “Samobora” branili su Lenardić, Rudar, Tuđman, Brčić, Šupe, Bašić, Gavrilov, Kopić, Aljeničev, Kovačić i Konjević. Tijekom jesenskog dijela prvenstva za predsjednika je izabran Boris Lacković.

U proljetnom dijelu klubu je prijetilo ispadanje iz lige. Početkom travnja 1995. godine za predsjednika NK “Samobor” došao je Marinko Boban, otac poznatih nogometaša Zvonimira i Dražena. On je u sljedeće tri godine bio glavni financijer seniorskog pogona kluba.

Detalj s jedne utakmice NK Samobora 1996. godine

Detalj s jedne utakmice NK Samobora 1996. godine

U prijelaznom razdoblju sezone 1995/96. predsjednik Marinko Boban doveo je niz afirmiranih igrača, a za trenera Alberta Pobora. Jesenski dio sezone nogometaši “Samobora” odigrali su maestralno. Uspjeli su iz 17 kola “izvući” 45 bodova, što je fantastičan podatak. Uz to nisu niti jednom bili poraženi, imali su tri neodlučena rezultata, a kao pobjednici izašli su iz 14 utakmica, što je velika rijetkost. Ukupan omjer od 58 – 6 zgoditaka također je pokazao i dokazao njihovu suverenost na drugoligaškim igralištima. Za NK “Samobor” u jesenskom dijelu su nastupali Solomun, Bandalo, Dolić, Kuljanac, Gudiček, Cindrić, Radošević, Šeperić, Cvetko, Boban i Vata.

Sezonu su okončali sa 102 postignuta i tek 18 primljenih pogodaka. “Samobor” je ušao u 1. B HNL-u. Za svoje vrijedne natjecateljske rezultate dobio je godišnju “Nagradu grada Samobora”.

 

NK Samobor i Reprezentacija Hrvatske

NK Samobor i Reprezentacija Hrvatske

Ujesen 1996. godine državna reprezentacija Hrvatske pod vodstvom izbornika Miroslava Blaževića odigrala je pripremnu prijateljsku utakmicu protiv NK “Samobor”. Iako to nitko nije pretpostavio, momčad “Samobora” ostvarila je pobjedu od 2 – 1. Na igralištu Športskog centra Samobor, pred 5000 gledatelja, sudio je prvoligaški sudac iz Domaslovca kraj Samobora Branko Kožarec. NK “Samobor” nastupao je u sastavu Butina, Rudar, Mujidža, Sušić, Gusić, Dolić, Radošević, Boban, Vukić, Šeperić, Vuković (još su igrali i Šimunić, Jankavić, Kovačić, Letina, Gudiček, Pek, Kleščić, Poldrugač i Kumar). Trener je bio Stjepan Čordaš. Za Hrvatsku su nastupili Ladić, Stanić, Jarni, Štimac, Jerkan, Bilić, Asanović, Prosinečki, Vlaović, Boban i Cvitanović (još su igrali Gabrić, Jurčević, Soldo, Pralija, Mamić i Šimić). Izbornik: Miroslav Blažević. strijelci: 0 – 1 Cvitanović, 1 – 1 Vukić, 2 – 1 Vuković.

U 1. B HNL u sezoni 1996/97. nogometaši “Samobora” bili su uvjerljivi prvaci. Naknadnom odlukom ipak su morali igrati kvalifikacije za ulazak u najelitniju ligu. U kvalifikacijama u Kranjčevićevoj na stadionu NK “Zagreb” pobijedili su NK “Dubrovnik” i NK “Marsonija”.

Slavlje nakon ulaska Prvu ligu

Slavlje nakon ulaska u 1. HNL

U kvalifikacijama se igrom i pogocima istaknuo domaći igrač Damir Kovačić. Samobor je u kvalifikacijama nastupio u sastavu Butina, Rudar, Mujidža, Poldrugač, Dadić, Dolić, Sušić, Pek, Šokota, Šeperić, Kovačić, Gusić i Gudiček. Trener je bio Stjepan Čordaš, a pomoćnik Božidar Štefković, legenda samoborskog nogometa.

Stadion u Kranjčevićevoj u Zagrebu. 15.06.1997. NK “Samobor” – slavlje prilikom ulaska u prvu HNL nakon pobjede nad “Marsonijom” ( slika lijevo ).

 

NK Samobor - NK Hajduk

NK Samobor – NK Hajduk

S mnogo radosti dočekano je natjecanje u 1. A HNL u sezoni 1997/98. Predsjednik Marinko Boban, neosporno tvorac “samoborskog nogometnog čuda”, sve teže je pronalazio sredstva za profesionalni pogon. Unatoč svemu, djelo Marinka Bobana ostaje zabilježeno zlatnim slovima jer je najzaslužniji za proboj NK “Samobor” u I. HNL. U radu su mu najviše pomagali Ivica Štrbac, Vlado Rubčić, Ivica Jednačak, dr. Josip Šoić, Boris Kušt, Vinko Fabekovec, Boris Lacković, Marijan Kižlin i Juro Horvat. Klub je proveo tek jednu sezonu u društvu najboljih.

Mnogo je razloga koji su pridonijeli da se klub nije duže zadržao – nepotrebne kvalifikacije, sustav natjecanja, odlazak nekih igrača nakon kvalifikacija, pauziranje i neigranje nekih igrača zbog ozljeda, premalo sponzora i donatora, prečeste smjene trenera, nedostatak športske sreće… Na kraju, uz to treba dodati i preslabu posjećenost utakmica.

 

NK “Samobor” 1997/98. godine

NK “Samobor” 1997/98. godine – Gornji red: fizioterapeut R. Dugorepec, S. Rudar, A. Pek, V. Čarapina, V. Deak, M. Bradvić, oružar H. Hisenaj; Srednji red: T. Piplica, M. Dolić, D. Kovačević, I. Biščan, A. Mašić, K. Vuković, D. Jurković, Ž. Bogadi, D. Stojkić; Donji red: M. Vukić, K. Vukić, K. Dadić, D. Boban, trener S. Čordaš, predsjednik M. Boban, pom. trener B. Štefković, F. Šeperić, J. Radošević, F. Vata

U natjecateljskoj sezoni 1997/98. i juniori i kadeti su također igrali sa svojim vršnjacima iz klubova 1. HNL, što je trebalo poslužiti kao posebna priprema za ono što ih čeka u seniorskoj konkurenciji. U sezoni 1998/99. na mjesto predsjednika izabran je Ivica Štrbac, a potpredsjedničku dužnost obnašao je Ivica Jednačak. Direktor kluba bio je Marijan Kižlin. U natjecateljskoj sezoni seniorsku momčad u II. HNL vodilo je čak sedam trenera: Božidar Štefković, Stjepan Bašić, Ivan-Đalma Marković, Ivica Frkić, Miro Cvenk, Fahrudin Mustedanagić i Marijan Kižlin.

Tadašnji logotip NK Samobor

Tadašnji logotip NK Samobor

Predsjedniku Ivici Štrbcu u njegovom mandatu zaista nije bilo lako. Niz objektivnih i subjektivnih faktora spriječio je zaustavljanje potonuća samoborskog kluba u Treću ligu, opet među klubove s kojima je u svojoj povijesti najduže igrao. Osim kategorije seniora, u klubu su zastupljene i momčadi limača, mlađih pionira, starijih pionira, kadeta i juniora. O mladeži skrbi predsjednik Nogometne škole Boris Makarun, uz finacijsku potporu roditelja i Samoborskog športskog saveza. Kod nižih uzrasnih kategorija glavno je nastojanje da se što više samoborske mladeži uključi u rad svih selekcija i na taj način u budućnosti stvori vlastiti kadar.

Dobri rezultati se postižu kod mlađih i starijih pionira, a treba istaknuti i uspješnu turneju juniora NK “Samobor” u Francuskoj 1998. godine kada su osvojili 1. mjesto u konkurenciji momčadi “Priverno” (Italija), selekcije “Astf Tullins Fures” i “Olympique de St. Marcellin”. U svojoj su se skupini samoborski nogometaši pokazali nadmoćnima. Zatim su ostvarili pobjedu u polufinalu, a u finalu su pobijedili veliki “Olympique de Marseille”. Osim ovih kategorija, treba istaknuti i veterane koji ostvaruju uspješne rezultate i prvaci su najjačeg veteranskog razreda u Hrvatskoj.

 

Božidar Štefković

Božidar Štefković

Na veteranskoj utakmici “Samobora” i “Bregane”, 19. svibnja 1999., u 8. minuti NK “Samobor” je preranom smrću izgubio jednog od svojih najboljih, ako ne i najboljeg igrača u sedamdesetpeto – godišnjoj povijesti kluba Božidara-Boku Štefkovića.

U jesenskom dijelu prvenstva 1999/2000. za predsjednika je opet izabran, nakon nekoliko godina izbivanja iz kluba, Franjo Bašić. Za potpredsjednike su izabrani Dražen Puškar i Franjo Koletić. U jesenskom dijelu za klub su nastupali domaći igrači, pojačani s mladim slovenskim reprezentativcem Andrejom Kvasom.

Momčad “Samobora” najčešće je nastupala u sastavu: Kamnatnik, Janković, Hercigonja, Terihaj, Janžić, Vitko, Kižlin, Štrbac, Kvas, Raić, Cesarec, Jambreuš, Čakanić, Tomljenović, Tuđman i Batur, a trener je bio Stjepan Bašić. Na kraju jesenskog djela u III. HNL “Središte” nogometaši Samobora osvojili su časno (visoko) četvrto mjesto.

 

NK “Samobor” 1998/99. godine

NK “Samobor” 1998/99. godine – Gornji red: M. Tuta, D. Jurković, D. Kamnatnik, M. Novokmet, M. Uzelac, T. Raguž, S.Mamić, Ž. Kopić, E. Kolarec, R. Štrbac, I. Zeljko; Srednji red: fizioterapeut D. Spasić, V. Androšević, D. Kovačić, M. domjanović, Ž. Šoić, Ž. Rumbak, S. Rudar, S. Terihaj, J. Janžić, D. Cindrić, tajnik A. Bradač; Donji red: R. Iveković, N. Škrebić, F. Šeperić, D. Kižlin,trener I. Frkić, predsjednik I. Štrbac, pom. trener S. Bašić,I. Štimac, S. Burić, T. Čakanić, N. Koluder.

 

 

 

 

 

Povijest NK Samobora objavljena je uz korištenje monografije Osam desetljeća NK Samobora i knjige Povijest Samoborskog sporta 1740 -2000 čijim autorima zahvaljujemo na sačuvanim vrijednim podacima. Korištena je arhiva fotografija NK Samobora te privatne arhive gospodina prof. Jure Horvata i gospodina Mislava Maroevića. Na tome im posebno zahvaljujemo.