Prstići Samobora protiv Okića 2:3

U utakmici gdje ni u jednom segmentu igre nismo bili bolji od suparnika. Moram izrazit žaljenje za nestankom onoga što nam je do sada donosilo prednost nad drugima. I to ne govorim o rezultatu. Nego u pass igri, o onom osjećaju da smo cijelo vrijeme korak ispred suparnika. Jednako koliko i težnja pass igri nedostajao nam je i snažan duel koji smo imali isključivo zato jer smo bili snažno motivirani.

Iznenađen sam igračima iz starije grupe koji su podcjenili suparnika koristeći komplicirana rješenja koja ni u jednom trenutku nisam odobravao. Najsvjetlija točka su naša tri vratara koji pokazali velik napredak u jako kratkom periodu. Sve one lopte koje su nam inače završavale u mreži sada su uhvaćene ili odbijene. A kvaliteta ispucavanja lopte naglo je narasla. Bravo vratari! Ne samo za vaš napredak nego i za želju koju imate na treningu.

Ovakve utakmice se dogode. Zanimljivo je vidjeti kako je lako zaboraviti ono što nas dovodi do napretka. Igrali smo jednostavno i imali odličnu pass igru sa kretanjima prema naprijed uz jak pressing. Zatim se dogodi da mislimo da to treba mjenjati. Zašto mjenjati nešto sto je dobro, ako nije pokvareno? Nastavljamo gdje smo stali, za svaki korak nazad napravit ćemo dva unaprijed 🙂