Da Sam Ja Netko

U zadnje vrijeme…

Ponekad s vremena na vrijeme čujem roditelje kako pričaju: ” Da sam ja trener ovaj mi ne bi igrao. Moj mali mora više igrati jer on to zaslužuje jer je najbolji, najbrži, najhrabriji, ili ima najbolji pregled igre” , S vremena na vrijeme čujem kako se prigovara na rezultate momčadi, taktiku, način treniranja. Ponekad čujem usporedbe između dva igrača. Tu i tamo se pljune po igraču, igri ili treneru. Nekad se i pohvali. Obično kada sve ide dobro.

No što je to dobro? Ono što roditelj smatra dobrim, poput postignutog zgoditka ili solo prodora, trener smatra neracionalnim donošenjem odluka jer su drugi igrači bili u boljoj poziciji, naravno ukoliko su bili. To je samo jedan od primjera u kojem je očita razlika između onoga što treneru predstavlja “dobar potez, dobra utakmica” i onoga što laik – svaka osoba koja nema formalno obrazovanje, vidi.

Budući da sam primjetio da volite sami sebe stavljati u poziciju trenera i zahtjevati da Vaše dijete igra određenu poziciju, minutažu ili na određeni način odlučio sam se staviti u Vašu poziciju.

Da sam ja roditelj.
Bio bi sve ono što sam oduvjek od roditelja želio. Doveo bi ga na trening i prolistao Sportske Novosti, obavio koji poziv za posao, organizirao bi se za sljedeći dan, popio bih kavu s nekim drugim roditeljem. Pričao bi s njima o sportu, školi, o boci vina koje sam pio prije 5 godina na Korčuli, o hrani i vremenu. Donio bih sinu poslje treninga bocu vode i neko voće. Pitao bih ga kako ti je bilo na treningu i pustio ga da priča. Pitao bih ga koja je pravila trener postavio na treningu i kako ih je on razumio.
Kada bi stigli kući igrali bi se, pisali zadaću i radili sve ono što se mora za sljedeći dan.

Kada bi stigao dan utakmice u autu bih mu rekao: “kako je danas divan dan za potruditi se i iskoristiti svaku minutu u igri, da se ispune zadaci koje je trener dao”.
Poslje utakmice pitao bih ga kako mu je bilo igrati i slušao ga. Tokom utakmice bi ohrabrivao momčad moga sina.

Puno bi slušao, trenera i mog malog. Jer ja sam svome djetetu uzor. Ukoliko ja kukam, kritiziram, i visim treneru i njemu nad glavom, kako će se moj mali osjećati? Zanimala bi me samo njegova sreća, razina truda koji daje i tolerancija na neugodne situacije ( trener mi je dao malo minuta, dobio sam udarac, sudac je sudio faul a ja ga nisam napravio i slično).

Da sam ja roditelj. Ne bi se zaletavao sa svojim nogometnim znanjem makar sam trener, niti bi treneru sugerirao što da radi. Zadržao bi svoje mišljenje za sebe.

Da sam ja roditelj:
Bio bi mu sve što od mene treba. Bio bi mu podrška, ljubav i uzor. Treneru bi dao da bude trener. Stručnjak za njegov sportski put i razvoj.