Koji Smo Na Tablici!?

Putovao sam na današnju utakmicu u obližnji klub. U autu je bio i Jan koji ima 9 godina, voli različite puške i nekoliko igrača je već nastradalo od strane njegovih snajpera i mitraljeza koje sve manje viđam. Sjedio je iza u sjedalici. Izgleda jako smješno kad tako veliko dijete sjedi u dječjoj sjedalici. Rekao sam mu to i odmah pomislio kako on ustvari i jest dijete. Podsjetio sam se koliko je važno sačuvati njegove godine i ne tjerati ga da prerano odraste. Jednostavno uživati u tome što mogu sudjelovati u njegovom razvoju, ustvari je velika čast i odgovornost.

Zanimalo me kako se osjeća vezano uz današnju utakmicu:
Jan s kim igramo danas?
– Sa Klokočevcem
Koji su oni na tablici?
– hm…aaaa….. hm… neznam
To je točan odgovor Jan!!

Dok je razmišljao o zadnjem odgovoru i izgovarao neartikulirane glasove , molio sam se da odgovori kako ne zna, ili nije bitno. Kada je to konačno rekao bilo mi je puno lakše. Točan odgovor Jan… Točan odgovor !

Zamislite dijete koje je upoznato sa situacijom na tablici, koje zna koliko bodova ima suparnik, koliko golova su zabili i primili. Da li je to dijete opterećeno ? Ili možda zanimljivije pitanje : Da li je to dijete opterećeno nebitnim stvarima koje mu samo mogu smetati?

Angažman ili trud se može mjeriti po različitim skalama. Meni se najviše sviđa ona od 1 do 9.
Objasnio bi mu je na sljedeći način :
1. Nisam se trudio
4. Trudio sam se tak-tak, tu i tamo
6. Mogao sam se i više truditi
7. Trudio sam se jako
8. Još sam mogao malo, malo više
9. Dao sam sve

Ono što je jako dobro kod angažmana je to, što ovisi samo i jedino samo o sportašu. Samo je on osoba koja odlučuje o tome. Jeste li ikada vidjeli nekoga koji je nervozan kada mu ne prođe listić na kladionici? Vjerojatno jeste. Njegova sreća i fokus nalaze se izvan njega samoga. Fokusiran je na nešto na što ne može utjecati. Iako si kladioničari vole udvarati da oni znaju, dobitak ustvari nema baš puno veze sa njima. Pa kako se onda oni osjećaju? Loše. Tko kontrolira njihovu sreću? Osobe xyz, ili rezultat.

Osoba koja je fokusirana samo na razinu truda koju ulaže odlučnija je i za svoj trud često dobije nagradu u vidu zadovoljstva i sreće.

Djeca koja su upoznata sa tablicama, rezultatima iz prošlih kola, zabijenim i primljenim golovima tijekom utakmice u glavi nose tu informaciju, umjesto da razmišljaju o zadacima koje su dobili na utakmici, ili prije utakmice. Djecu bismo trebali usmjeravati prema osobnom i sportskom razvoju, a ne prema rezultatu. Zašto ? Zato što rezultat nije pod njihovom kontrolom, a trud jest !

Iz tog razloga jedino što je bitno za vrijeme utakmice jest, da se dijete trudi i pokušava ispuniti zadatke. Nije bitno koliko je uspješno u tome jer i drugi igrači igraju nogomet i to možda čak i bolje.

Biste li voljeli da Vaše djete razmišlja o tome da li će se Tata ili Mama ljutiti na njega ako ga neki igrač prođe i zabije gol, ili želite da se samo trudi i bori. Biste li bili ponosni na sportaša, na svoje dijete koje se vozi u autu u dječijoj sjedalici, da zabije gol a stoji cijelu utakmicu?

Trener Ivan sigurno nebi !

Samo trud, samo rad i na dobrom smo putu. Bez tablica, bez pritisaka nebitnim informacijama, čisti fokus na utakmicu i na ono što možemo kontrolirati. A to su naša želja, volja, fokus i trud.