Strah od neuspjeha

Kažu da je strah dobar za onog, kome ga je Bog dao. Strah je nešto potpuno prirodno i korisno. U trenutku kada ispred Vas stoji gladan Lav, trebao bi se aktivirati jedan od dva sustava. Jedan je realniji, a izgleda kao : sprint na drvo , drugi je malo riskantniji, a taj je napad na lava. Oba slučaja imaju svoju funkciju i refleksnog su tipa za većinu ljudi. Strah je nešto što nas u pravoj dozi može pokrenuti i dati nam veliku snagu, za koju nismo ni svjesni da je imamo, a u pretjeranoj dozi može nas paralizirati. Često me pitaju da li bi Bolt trčao brže kada bi ga ganjao Lav. Odgovaram kako najvjerojatnije ne bi, jer bi mu razina pobuđenosti interferirala sa tehnikom trčanja. Dakle preformulirao bih poznatu uzrečicu u : ” Strah je dobar za onog tko ga kontrolira”.

Očiti primjer sportaša koji moraju kontrolirati strah su skakači. Zamislite da se u zadnji tren sportaš sa naslovne slike predomisli, kako on ipak ne bi skočio, jer eto nije mu baš dan i što ako ne uspije ? Iz tog razloga on kontrolira svoj strah i koristi ga u punom smislu te riječi, kako bi odletio dalje… i dalje. U ostalim sportovima strah od neuspjeha uvlači se pod kožu suptilnije, ali može stvarati paralizu ukoliko se ne naučimo nositi s njime.

Stavimo na stranu ljude koji stalno žive u strahu i one koji ga nemaju.
Kako onda iskoristiti strah od neuspjeha i izvuci iz njega najviše? Moje osobno iskustvo navelo me na to da jednostavno ne razmišljam o neuspjehu kao konačnom produktu koji svi vide na dan natjecanja, utakmice, meča. Vec ga gledam na dnevnoj bazi kroz količinu truda koju sam uložio u tome danu. Ukoliko ocjenim da je to bilo ispod minimuma , onda sam stvarno nesretan i u strahu da mi se to ponovi, postajem pomalo ljut. Gnjev je nešto što me strašno motivira i razbuđuje. Vraća me nazad na tračnice. To je kao regulacijski sustav koji mi javlja da pojačam intenzitet. Kada je trud u danu na optimalnom nivou, sretan sam. Zadovoljan. Motiviran za još.

Dakle uspjeh, ili neuspjeh možemo koristiti kao motivatore. Dokle god smo motivirani to znači da se trudimo. Dokle god se dovoljno trudimo, sretni smo. Naša sreća ovisi samo o nama i onome što možemo kontrolirati. Što ne možemo… to ne diramo, Niti dajemo da to dira nas.
Jedino čega bismo se trebali bojati jest neuspjeha na dnevnoj bazi, koji se gleda kroz količinu uloženog truda. I lavova… njih se trebate bojati.