Trening Igrač

Ima igraca… sigurno znate barem jednog takvog. Koji moze puno na treningu, ali ga na utakmici nema nigdje. Kada se malo zaiskri, kada se podigne intenzitet i kolicina duela i trke on nestaje. Nema ga. Oduvjek me zanimalo koji je presudan faktor koji sportasa cine “trening igracem”. I naravno obrnuto. Kako oni koji ne treniraju jako, na utakmici “lete” ?!

Ako sportas uzme loptu i tehnicira, uskoro ce postati bolji u tome i recimo da ce mu u 10 tehniciranja prosjek biti 250 udarca. Stavite li ga na Trg Bana Josipa Jelacica i zadate mu isti zadatak, prosjek udarca vjerojatno bi naglo pao, ako bi uopce bio dovoljno hrabar da pocne sa izvodenjem vjezbe 🙂 … Ali ne kod svih. Kod nekih sportasa jednake vjestine baratanje loptom oscilacije bi bile manje. Oni koji imaju samopouzdanja u sebe i svoju vjestinu imali bi i manje oscilacije i osjecali bi se sigurnije. Takve sportase obicno zovu “pozitivno bezobraznima”.

Dakle jedan od kljuceva prijenosa performansi s treninga na utakmicu jest samopouzdanje. No ono ima svoju cijenu. Morate izgraditi odredene vjestine i znanja da biste imali temelj biti samopouzdani. Inace na cemu ste ostali? Cak i da imate parcijalno izgradenu recimo vjestinu driblinga… Sto ce Vas drzati u utakmici ukoliko Vam je primanje lopte lose?! U dribling ne mozete uci ukoliko nemate adekvatnu vjestinu obrade lopte. Kljucno je imati utemeljeno samopouzdanje. Tada je ono otporno na pogreske i vrijeme. Iako sada mozda nije sve po planu, bit ce 🙂